Bohumil Hrabal: Previše bučna samoća
Roman „Previše bučna samoća” češkog pisca Bohumila Hrabala jedno je od najpoznatijih djela evropske književnosti 20. vijeka. U središtu priče je Haňťa, skromni radnik u podrumu za presovanje stare hartije, koji već decenijama svakodnevno uništava knjige – ali ih istovremeno spašava, čita i kroz njih otkriva smisao postojanja. Hrabal u ovoj poetskoj i melankoličnoj prozi stvara duboku alegoriju o sudbini umjetnosti i čovjeka u svijetu koji gubi kontakt s duhovnim vrijednostima. Roman je istovremeno oda knjigama, slobodi duha i moći riječi – klasik koji se čita kao tihi protest i kao slavljenje života.