Ana Janković: Tiha svilenost
Primarna poetička odrednica poezije Ane Janković jeste zapitanost pred svekolikim unutrašnjim konfliktom bića i pojava, pred kontradiktornošću silovitog ništenja, a slavljenja života. Otuda, jedna od prvih asocijacija koju rađaju ovi stihovi jeste prasak života u slici rasprskavanja nara, svojevrsna melodija erupcije i izlivanja. Pjesme koje je pjesnikinja „obgrlila“ tišinom, pjesme su koje istovremeno tu tišinu pokušavaju da razbiju. Bučne i silovite, često oslonjene na praiskonski sukob lirskog i epskog, muškog i ženskog, istorijskog i mitskog, one se zagrcnuto i razulareno vraćaju u tišinu iz koje smo nastali.