Marko Stanojkovski: Djeca uličnih prolaza

Djeca uličnih prolaza debitantska je zbirka poezije Marka Stanojkovskog, u kojoj se iskustvo mladosti u posttranzicijskom prostoru oblikuje kroz tihe, precizne i vizuelno snažne slike savremenog grada. Ovi stihovi ne nastaju iz potrebe za buntom ili manifestom, već iz pozicije pasivnog, ali izrazito osjetljivog posmatrača koji se kreće među urbanim ruinama, hladnim ulicama, prolazima i kvartovima lišenim iluzija. Poezija Marka Stanojkovskog uronjena je u svakodnevicu, ali bez hiperrealističkog gomilanja detalja. Grad je prikazan kao distancirani prostor: zidovi, kafei, mostovi i ulice odaju osjećaj alijenacije, dok se lirskom subjektu uskraćuje mogućnost epifanije ili promjene. Umjesto toga, ostaje meditativno bilježenje nestabilnosti savremenog životnog prostora i egzistencijalne samoće. Atmosfera zbirke često priziva distopijske i filmske asocijacije – od futurističkih prizora nalik na Blade Runner do poetskih referenci na Tarkovskog, Paradžanova i Sajat Novu – ali bez direktnog citatnog oslanjanja. Intertekstualni slojevi, kao i suptilne reference na zapadnu i istočnu kulturnu tradiciju, pojačavaju osjećaj nedovršenosti i gubitka pripadnosti. Djeca uličnih prolaza je poezija tihog bivstvovanja u svijetu bez empatije – knjiga koja ne nudi utjehu ni rješenja, već jasno i uznemirujuće slike generacije lišene vjere u velike riječi i svijetlu budućnost. Upravo u toj suzdržanosti i jednostavnosti leži njena snažna umjetnička vrijednost. (iz predgovora Vaska Raičevića)