Ivona Medigović: Primorkinja
Medigovićeva, u maniru kosmopolitizma, vjeruje u svoje duševno trajanje i onda kada ponajviše sumnja, vjeruje u biće i život i ljudskost, i snagom poetske promisli spaja talas i sunce, hridi i svjetlost, boje i zvukove, dodire i traženja. Stvara sopstvenu religiju poezije, sopstvenu filosofiju pjesničke kulture, neoborivu fenomenologiju duha koja prevashodi život u empirijskom njegovom obliku i daje mu duhovromenost sve je snage koja se mjeri samo stihovima, što znači da je beskonačna i neuništiva… (iz recenzije Olge Vojičić-Komatine)