Doroti Parker: Suton pre vatrometa

Njujork, prva polovina 20. vijeka. Taj stari Njujork u kojem postojiš jer „u njemu se živi” i ima mnogo zabave, čak i u doba prohibicije. U njemu je dražesni cinik Larošfuko kriv za nesanicu u pola četiri ujutru, a Bog ljut ako telefon ne zazvoni... Iako su napisane prije skoro jednog vijeka, u danima očajanja, užasa i svjetskih promjena, priče Doroti Parker su vanvremenske. Pune oštroumne duhovitosti i lakonske satire, uglavnom se bave ljudima i njihovim borbama, neretko unutrašnjim, potajnim. Pored toga što oživljavaju urbani milje, one i razotkrivaju neizvjesnosti i razočaranja ljudi koji vode običan život, zadubljenih u sebe, s nevještom komunikacijom. I baš tu se i ogleda sva čar Dorotinog pisanja, da vidi i dočara nešto čemu će se smijati i u najuobičajenijim situacijama, najgorim tragedijama, u usamljenosti zbog starenja, ali i u rasnim predrasudama, uvijek osjetljiva na nepravdu i spremna da laganim stihovima obogati književni pejzaž. "Protivno društvu koje nalaže da žene moraju biti tihe, poslušne i podatne, kao i protivno današnjim stereotipima o ženama kao brbljavicama, Dorothy je dokazala da riječi iz ženskih usta itekako imaju moć." (Paula Ćaćić)